Intervju sa učesnicima 3. Samita fotografa ex YU

Sa upravo završenog 3. Samita Ex YU Fotografa koji se već tradicionalno održao u Leskovcu, od 10-13.10.2013. godine, imamo čast da objavimo intervju sa našim poznatim umetnicima fotografije – Ivanom Tomanović i Fadilom Šarkijem.

Iz intervjua sa Ivanom Tomanović
Pripremila Ivana Ristić

– Vaš fotografski put je započeo na čuvenoj Praškoj akademiji?
– Jeste, davne ’92. sam otišla u Prag, to su bila loša vremena, nisam baš imala novca za studije, pa sam krenula, pa su me izbacili, pa su me ponovo primili. Znate kako, Zapad je surov, imate para studirate, nemate para ne studirate. Sve u svemu, ’99. ja sam magistrirala, mogu da se pohvalim da sam bila dobar student. Divno je kada studirate nešto što volite, profesori su bili fenomenalni, ta škola mi je ostala u jako lepom sećanju. Posle toga, bilo je tu nekih putovanja, traženja iskustava, časopis „Refoto“ kao vrlo bitna stavka u mom životu. Eto, ja sam vezana za njega od 2001. godine, prvo kao pomoćnik urednika, pa glavni urednik, pa sam onda malo otišla na drugu stranu u pedagogiju, od 2009/2010. sam docent na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Onda sam napravila pauzu što se tiče uredničkog posla, bila sam samo saradnik u časopisu. U međuvremenu sam počela da radim i kao predavač na beogradskoj privatnoj Akademiji umetnosti (bivša BK). Od ovog utorka sam ponovo u timu časopisa Refoto, Milan Živković i ja smo sada urednički tim, mi smo i onako funkcionisali kao tim, eto, ponovo zajedno radimo, unosimo neke novine. Naravno, internet web izdanje časopisa će postati dominantno, časopis se vraća na ono dvomesečno izdanje, kriza je i na nas uticala, ali ne damo se, ponudićemo neke druge, možda i bolje sadržaje, to će publika reći. Ja, eto, držim predavanja, radionice, dosta radim sa mladima, radim na toj edukaciji, bavim se, ne mogu da kažem teorijom fotografije, bavim se čitanjem fotografije i njenim plasiranjem u medijima, kako je vidimo, kako je prepoznajemo. Bavim se savremenom fotografijom, ona me privlači, interesantna mi je, ali sve to baziram na prilično dobrom znanju o istoriji fotografije i o klasičnim postulatima fotografije.
– Šta je za vas fotografija i šta vas u fotografskom smislu zaokuplja?
– Možda će se čitaoci iznenaditi, ja pričam o savremenoj fotografiji, a ovde sam ponela Jašiku G 124 MAT, fotografi će znati, dakle to je stari dvooki analogni aparat na rol film 6×6, i dalje sam u starim klasičnim procesima, ja volim tu magiju, za mene je fotografija magija. Magija mračne komore, svetlog i tamnog, treba vam mrak da bi napravili sliku, ali bez svetlosti nema te fotografije, pa onda opet ulazite u mrak da bi dobili fotografiju, da bi razvili, pa onda opet tamo puštate svetlo, imate neku kontrolu, ali ne u potpunosti. Za mene je stvarnost samo polazna tačka da bih kreirala neku svoju stvarnost. Volim da se igram sa time, to je magija, totalna magija. Digitalna fotografija, moram da priznam, malo ubija tu magiju, tu je sve dato unapred, rezultat možete da vidite odmah, a ja to ne volim. Ja volim da čekam i volim da pustim vreme da deluje na taj film i moju svest o tome šta sam fotografisala.

Preuzmite integralnu verziju intervjua:

Intervju sa Ivanom Tomanović
Intervju sa Ivanom Tomanović

Iz intervjua sa Fadilom Šarkijem
Priredila i vodila razgovor Ivana Ristić

– Poznato ste ime na našoj fotografskoj sceni, kako su izgledali vaši počeci, šta smatrate početkom svog profesionalnog angažmana?
– Danas, ovih poslednjih dvadesetak godina, fotografi više nisu, uslovno rečeno, profesionalci, jer nije vreme za tako nešto, obzirom da od fotografije ne može da se živi. Mi svi koji radimo živimo za fotografiju. Ja sam počeo kao planinar, ja sam pasionirani planinar. I onda naravno, ako iko ima aparate za fotografisanje, imaju planinari. I to je bilo tako, priroda, priroda, priroda… Onda, tako pošaljete neku fotografiju i onda dobijete neku nagradu, vidite da to neko ceni, onda vas to povuče malo. I tako je krenulo. Međutim, priroda je i dalje, naravno, meni zanimljiva, mislim da je to za mene najvažnija stvar, ali ne fotografišem toliko. Sada sam se, poslednjih sedam-osam godina, okrenuo fotografijama ulice, ljudi, life fotografiji, nekim socijalnim temama, nečemu što je stvar angažovanog fotografa. Tako da sam sada u toj priči sve više. Ja dosta radim, zaista. Malte ne, ako prođe jedan dan kada ne izađem na ulicu, onda to nadoknadim sutradan. Tako da je to važno, morate raditi dosta. Ja imam mnogo fotografija. Na fotografske konkurse nikada nisam poslao istu fotografiju, jer imam toliko fotografija. Ne želim da budem isključiv da kažem da sam ja uvek u pravu, ali imate fotografe koji na deset konkursa šalju iste fotografije. Pa, čekaj, jel’ radiš ti još nešto? Ja stvarno živim za fotografiju i mene to raduje.
– Šta je za vas fotografija?
– Pa, da vam kažem, danas i juče. To je pitanje koje bi moglo da se podeli na dve faze. Danas je to medijum koji će postati meta medijum, kao što neko reče sve će jednog dana postati fotografija. Ne postoji ništa što više nije fotografija. Za mene je to jedna priča. Za mene je to, pošto sam ja dokumentarista, priča o ljudima, zamrznuti trenutak jednog događaja koji se sad desio i nikad se neće ponoviti. Kao što kažu, taj događaj se završio, ali je fotografija nastavila da živi u sećanju. Ostala je tu i ljudi je, naravno, konstantno gledaju i mogu da naprave neku svoju viziju, neku svoju simboliku itd. Za mene je fotografija izuzetan dokument, to je za mene pre svega. Za mene je to život.

– Šta vas očekuje u bliskoj budućnosti?
– Da radim, da i dalje radim ne osvrćući se na dnevnu priču o kojoj sam i sad nešto rekao da je fotografija potpuno zanemarena ovde. Pokušavaću da tu priču malo izvučem iz tog miljea. Volim te kontakte, volim ta druženja, jer to omogućava da se izvučete negde, da neko vidi vaše fotografije. Naravno, radiću i dalje tu moju priču, s tim što, moram priznati, neću raditi toliko puno. Radiću neke male projekte, znači usredsredite se na neki cilj i to radite godinu-dve dana. Ja nemam to ekskluzivno zadovoljstvo da imam mnogo vremena za tako nešto, neki ljudi rade po deset godina, ja nemam vremena, moraću da skratim. Radiću neke projekte, naravno priča će biti ista, ulice, ljudi…angažovana fotografija.

Preuzmite integralnu verziju intervjua:

Intervju sa Fadilom Šarkijem
Intervju sa Fadilom Šarkijem